Myprotect.net

Zaštitara s licencom u Hrvatskoj ima ukupno 24.416, ali samo ih se 13.886 i bavi tim poslom. Na tržištu zaštitarskih usluga djeluje 268 trgovačkih društava, 122 obrta za tehničku zaštitu i 198 unutarnjih čuvarskih službi. Prema podacima koje je na okruglom stolu o položaju zaštitarstva iznio načelnik Sektora za inspekcijske poslove MUP-a Nikola Turkalj, u evidenciji je i 1912 čuvara, od kojih su 1362 aktivna, te 1377 zaštitara tehničara, od kojih je 918 aktivnih. Svi oni zajedno čuvaju oko 10.000 objekata na kojima njihov rad nadzire 45 inspektora MUP-a. Zaštitari su, ističe Turkalj, sve bolje usklađeni s propisima pa policija protiv njih podiže sve manje optužnih prijedloga. Problem je, međutim, veliki broj lažnih dojava iz novčarskih institucija, što Turkalj objašnjava nedovoljnom obučenošću bankovnih službenika. Ipak, izmjenama zakona kojima se regulira zaštita banaka učinjeni su veliki pomaci, posebno uvođenjem elektrokemijske zaštite, zbog čega od 2007. godine do danas nije bilo nijedne oružane pljačke transporta novca. Ipak, lani je zabilježeno devet pljački banaka, no Turkalj tvrdi da je otkrivanje počinitelja pitanje trenutka, u čemu pomaže i video-nadzor, od kojega inače nema nikakve koristi u smislu sprječavanja razbojništava, a upitna je i njegova korist u identifikaciji razbojnika. Kao javni autobus Veliki broj zaštitara u Hrvatskoj nedovoljno je iskorišten u sustavu unutarnje sigurnosti, stoga bi ih trebalo angažirati kao drugi ešalon policije, slično Nacionalnoj gardi u SAD-u, zalaže se umirovljeni brigadir Zvonko Orehovec, stručnjak za kemijsko, biološko, nuklearno i radiološko oružje. Nakon ukidanja obveznog vojnog roka, Hrvatska sada ima oko 100.000 mladih koji nisu prošli nikakvu sigurnosnu obuku, upozorio je Orehovec. Zaštitari su, prema njegovu mišljenju, snaga koja postoji i koja je uvježbana, ali da bi postala dio sustava sigurnosti, njihovo obrazovanje mora biti pod nadzorom države, slično kao i obrazovanje za policajce. S prijedlogom pretvaranja zaštitara u svojevrsnu pričuvu MUP-a ili Civilne zaštite slaže se i Ante Perčin, direktor tjelesne zaštite u Sokol Mariću. Zaštitarska struka je sada kao javni autobus: ljudi ulaze, voze se nekoliko stanica i potom izlaze, slikovito je opisao Perčin. Tržište u isto vrijeme prihvaća samo najosnovnije i najjeftinije zaštitarske usluge, stoga je potrebna sinergija javne i privatne sigurnosti. Trgovački centri Konkretno, Perčin smatra da bi općoj sigurnosti mogle pridonijeti i 64 interventne ekipe zaštitara Sokol Marića, a trebalo bi na neki način iskoristiti i oko 150 zaštitarskih vozila koji se svaki dan kreću samo po Zagrebu. Delegiranjem nekih poslova s policije na zaštitare policija sigurno neće izgubiti na važnosti, mišljenja je Perčin. Podržava i pooštravanje sigurnosnih propisa za benzinske postaje i trgovačke centre koji, primjerice, sada nemaju nikakve blindirane sobe za novac, iako im je dnevni utržak i po nekoliko milijuna kuna. Sindikatima zaštitara najvažnije su pitanje njihove male plaće, zato se dopredsjednik Republičkog sindikata radnika Hrvatske Miomir Jačimović zalaže za uvođenje minimalne vrijednosti usluga zaštitara, po uzoru na djelatnost autoškola. Za pretvaranje zaštitara u pričuvni sastav MUP-a ili Civilne zaštite nužne su brojne zakonske izmjene, među njima, prema Jačimoviću, i izmjena Kaznenog zakona, tako da se napad na zaštitara kažnjava kao napad na službenu osobu. Za razliku od Ante Perčina, Jačimović smatra da se ne smije dopustiti rast tehničke nauštrb tjelesne zaštite, jer će se tako smanjivati broj zaštitara koji bi se mogli angažirati na poslovima javne sigurnosti. Zaštitarima palice Bivši načelnik kriminalističke policije Željko Cvrtila, danas savjetnik za poslove sigurnosti, podržava uvođenje minimalne plaće za zaštitare, a smatra i da bi jednom dijelu zaštitara koji rade na osiguranju utakmica trebalo omogućiti da koriste palice, suzavce i zaštitne prsluke. Zakonske uvjete po kojima zaštitari smiju upotrijebiti oružje Cvrtila smatra prekompliciranima, pa predlaže da se to pitanje regulira jednako kao za policajce. Zaštitari s vatrenim oružjem mogu čuvati objekte kritične infrastrukture, ali nijedan propis ne navodi koji su to objekti, pa zaštitarske tvrtke moraju svaki put policiji dokazivati da neki objekt doista jest od kritične važnosti. Cvrtila predlaže da se banke obveže da zaštitarima osiguraju poseban zaštićeni prostor, jer od sadašnje prakse u kojoj zaštitari sjede ili stoje negdje u blizini ulaza nema koristi, već samo štete. Iako načelno podržava uvođenje zaštitara u sustav javne sigurnosti, Cvrtila se pita tko će to platiti i gdje će se naći višak zaštitara za javne potrebe, jer je u slučaju neke elementarne nepogode ili terorističkog napada realno očekivati da će zaštitari najprije pojačano štititi privatne objekte za čiju su zaštitu plaćeni.